Na policama i internetskim trgovinama med se često opisuje kao sirov, prirodan, negrijan ili obrađen. Problem je što kupci tim riječima nerijetko pripisuju više nego što one same mogu dokazati. Umjesto oslanjanja na jednu istaknutu riječ, korisnije je razumjeti što se s medom događalo od košnice do staklenke.
Što se obično naziva sirovim medom?
U svakodnevnom govoru sirovim se najčešće naziva med koji nakon vrcanja nije bio izložen intenzivnoj toplinskoj obradi te je samo procijeđen kako bi se uklonile veće čestice voska. Ipak, riječ „sirov” nije dovoljna informacija o botaničkom podrijetlu, zemljopisnom podrijetlu, svježini ili kvaliteti cijele serije.
Med se i bez zagrijavanja mijenja tijekom vremena. Može se kristalizirati, potamnjeti ili razviti drukčiju teksturu. Kristalizacija je prirodna pojava i sama po sebi ne znači da je med pokvaren. Više o tome pročitajte u vodiču zašto se med kristalizira.
Zašto se med obrađuje?
Proizvođači med mogu blago zagrijati radi lakšeg pretakanja ili ga finije filtrirati radi ujednačenijeg izgleda. Opseg postupka nije uvijek jednak. Umjereno zagrijavanje i agresivna industrijska obrada nisu ista stvar, pa vrijedi pitati proizvođača koje je postupke koristio i zašto.
Što je kupcu važnije od naziva?
- jasno navedeno podrijetlo i odgovoran subjekt koji proizvod stavlja na tržište;
- čitljiva deklaracija, rok i uvjeti čuvanja;
- neoštećena ambalaža i uredan poklopac;
- okus i miris koji odgovaraju vrsti meda, bez znakova vrenja;
- spremnost proizvođača da objasni način proizvodnje.
Prije kupnje pročitajte i naš vodič kroz deklaraciju meda. Dobra odluka ne počiva na jednoj marketinškoj riječi, nego na skupu provjerljivih podataka.
Kako ga čuvati kod kuće?
Staklenku držite dobro zatvorenu, na suhom i tamnom mjestu, dalje od izvora topline. Med lako prima vlagu i mirise iz okoline, stoga koristite čistu i suhu žlicu. Ako ga želite omekšati, zagrijavajte ga postupno u mlakoj vodenoj kupelji, bez kuhanja.
Zaključak: „Sirov” može opisivati način postupanja, ali nije automatska potvrda podrijetla ni ukupne kvalitete. Deklaracija, sljedivost i otvoren razgovor s proizvođačem pouzdaniji su kriteriji.
Izvori i dodatno čitanje: Europska komisija – med; obvezne informacije o hrani.
